Kada neko bude uhapšen i optužen za preuzimanje nepristojnih slika djece, to ima razarajući učinak, ne samo na dotičnu osobu već i na njenu porodicu u cjelini. Ovo je kratki prikaz onoga što se dogodilo kada je ekvivalent nuklearne bombe eksplodirao u našoj kući.
Uživao sam u svom omiljenom programu kad sam čuo kako zvoni telefon. Dvije minute kasnije moj suprug je ušao u sobu, isključio televizor i rekao mi da je to bila policija na telefonu i da je naš sin uhapšen i optužen za prekršaj. Preko noći je zadržan u policijskom pritvoru, a sljedeći dan pojavit će se na sudu.
Bili smo van našeg uma sa brigom jer policija nam ne bi rekla prirodu prekršaja i nismo mogli da zamislimo šta je to.
Uvijek je bio nježan, dobroćudan, ali zabrinut dječak. Uvijek mu je bilo teško steći prijatelje i bio je maltretiran tijekom svog školskog života (što nas je izazivalo veliku zabrinutost), ali nikada nije imao problema. Položio je sve ispite, honorarno radio kako bi se financirao putem univerziteta, a sada je bio u punom radnom vremenu, dobro plaćenom poslu i u dugotrajnoj vezi.
Mislili smo da su poteškoće s kojima se suočavao tokom djetinjstva iza njega i da se možemo malo opustiti i veseliti se penziji. Nitko od nas nije mogao ni zamisliti što je iza ugla.
Od svog partnera smo otkrili da je policija ranila svoj stan i otkrila nepristojne slike dece na svom računaru.
Pojava pred sudom
Sljedećeg dana na sudu mu je odvjetnik savjetovao da se "ne izjasni" i pušten je uz kauciju. Njegov partner te je noći zatražio da uklonimo njegove stvari iz stana i od tada odbija razgovarati s njim.
Priznao nam je da ga je s internetom pornografijom u ranim tinejdžerskim godinama upoznao prijatelj u školi i s njom je postao ovisan tijekom godina, koristeći je kao način kontrole stresa. To je rezultiralo time da je na kraju počinio krivično djelo preuzimajući nepristojne slike.
Bio je toliko traumatiziran svojim iskustvom da su mu naša srca došla do njega. Znali smo bolje od ikoga da u njemu nema ni trunke zla, ali bili smo svjesni da je imao opsesivnu ličnost koja bi rezultirala akumuliranjem specijalističkog znanja iz bilo kojeg predmeta koji bi ga zanimao. Interesi iz djetinjstva poput dinosaura na kraju su zamijenjeni računalima i to je bio razlog što je bio toliko dobar u svom poslu u IT industriji.
Istraživali smo temu preuzimanja nepristojnih slika djece dok nismo bolje razumjeli problem. Bila je to oštra krivulja učenja i dalje svakodnevno učimo nešto novo. Zatim smo krenuli u traženje stručne pomoći koja mu je bila potrebna.
Mary Sharpe iz The Reward Foundation preporučila je iskusnog psihoterapeuta koji mu je bio ogromna pomoć za sljedeće 9 mjeseca dok smo očekivali ishod forenzičkog izvještaja na svom računaru. Za to vreme se vratio kući kod nas, dobio je lek protiv depresije i anksioznosti i nastavio da radi.
Forenzički izvještaj
Jednom kada je forenzički izvještaj konačno stigao, nakon mučnog čekanja koje je utjecalo na zdravlje cijele porodice, njegov odvjetnik nam je rekao da će kao prvi počinitelj vjerojatno dobiti nalog za povrat zajednice zbog preuzimanja nepristojnih slika. Poslat je socijalnim radnicima krivičnog pravosuđa od kojih se očekivalo da ga ocjenjuju u intervjuu koji je trajao samo dva sata. Izvještaj koji su poslali šerifu ne samo da je imao pogrešno ime, već je rekao da nije imao problema s mentalnim zdravljem i da nije imao empatije za svoje žrtve.
Iako se izvještaj njegovog psihoterapeuta (koji ga je viđao svake sedmice 9 mjeseci) ne slaže sa svime što su rekli, šerif mu je izrekao zatvorsku kaznu. Riječi ne mogu izraziti užas koji smo svi osjećali tog dana.
Znali smo da nije stvar samo u preživljavanju zatvora, već u dugoročnom učinku koji će imati na njegovu budućnost. U tom trenutku nismo ni znali za ograničenja koja će nametnuti socijalni radnici i policija, utjecaj koji će imati na premije osiguranja kuća i automobila i što je najgore od broja poslodavaca koji odbijaju razmotriti zapošljavanje nekoga s kriminalcem zapis.
Srećom, njegov boravak u zatvoru je bio relativno kratak. Posle podnošenja žalbe, pušten je na slobodu do ishoda saslušanja.
Testiranje na ASD
Po savjetu njegovog terapeuta iskoristili smo priliku da ga dogovorimo da se testira na poremećaj autističnog spektra (ASD), koji je razvojno stanje prisutno od rođenja koje se ne može liječiti ili poboljšati lijekovima. Obično ga prate zajedničke osobine poput socijalne anksioznosti koja dovodi do izolacije, opsesivnog ponašanja i često teške depresije. Ljudi s ASD imaju poteškoća s čitanjem izraza lica, govora tijela i razumijevanja tona glasa zbog čega im se često čini da nemaju empatije.
Klasifikovan je kao "mentalni poremećaj" u okviru Zakona o mentalnom zdravlju i spada u nadležnost Zakona o ravnopravnosti.
Od ranog detinjstva, zdravstveni radnici su izrazili zabrinutost zbog njegovog nedostatka društvene interakcije i ponavljajućeg i opsesivnog ponašanja, ali svi su odlučili da nije potrebna dalja istraga i nije bilo nikakve formalne dijagnoze.
Kako se vrijeme čekanja na NŠZ može pretvoriti u godine, dogovorili smo privatnu procenu.
Ocenio ga je tim stručnjaka i dijagnostikovan je visoko funkcionalnim poremećajima autizma (poznato kao Aspergerov sindrom mnogim).
Pokazao je trajne i istaknute anomalije u razvoju recipročne društvene interakcije iu oblastima kao što su empatija i socio-emocionalna reciprociteta.
Zapaženo je njegovo ponižavajuće ponašanje je nešto s čim se susrećemo ne retko kod muškaraca sa visokim funkcionalnim autizmom ili Aspergerovim sindromom, a ovo je predmet studiranja u akademskoj literaturi, što sve više prepoznaje obrasce uvrede na koje se ova grupa čini posebno osjetljiva.
Kazna ukinuta
Sljedeće sedmice njegova je rečenica za preuzimanje nepristojnih slika ukinuta i zamijenjena nalogom za povrat zajednice, a prvobitna odluka šerifa smatrala se pretjeranom čak i bez znanja o dijagnozi autizma. Nažalost, šteta je načinjena, a posao koji je volio izgubljen je iako nije bio u regulisanoj profesiji.
Uprkos odličnom radnom stanju, njegova šansa da dobije još jedan posao kada ima invaliditet i kriminalni dosije je mršav, osim ako se ne može pronaći saglasni poslodavac.
Čini nam se da ga je pustio cijeli život:
- Zdravstveni radnici koji su izrazili zabrinutost, ali su odlučili da nisu dalja istraživanja neophodni
- Mi sami, jer nismo nastavili sa pitanjem i prihvatili njegovo čudno ponašanje kao deo njegove ličnosti. Sada znamo da se i za veliki deo svog života borio sa depresijom i anksioznošću. Njegove dobre sposobnosti pomogle su mu da prikrije neke od odmah izvesnih znakova autizma.
- Njegov partner koji je bez života izašao iz svog života ili razmišljao o svom blagostanju. Kao i mnogi ljudi na Spectrumu, on se razmatra podložna eksploataciji.
- Socijalni radnici u krivičnom pravosuđu koji nisu imali dovoljno vremena ili stručnosti da prepoznaju s čim imaju posla i, kao što smo od tada otkrili, vjerovatno koriste alate za procjenu rizika koji nisu prikladni za osobe s poremećajem autističnog spektra.
- Šerifa koji je, dajući mu prekomernu kaznu i slanje u zatvor kada mu je na raspolaganju bilo koje druge opcije, doprineo daljnjem smanjenju njegovog mentalnog zdravlja i gubitku svog posla, jedne stvari u životu koja mu je dala samopouzdanje.
Autisticni prestupnik
Kao i većina ljudi osuđenih za skidanje ilegalnih slika, on nije kontaktni prekršilac i nije na Autističnom spektru, verovatno ga neće nikad postati. Autistični prestupnici verovatno neće počiniti ozbiljnije fizičke prekršaje. Obično se plaše da imaju takav fizički kontakt i verovatno neće biti opasni. (Mahoney i ostali 2009, p45-46).
Mnogi ne razumeju šta su uradili ili zašto dok terapija ne otkrije te odgovore i nema koncepta rizika, prava / grešaka ili posledica, ali naš pravni sistem i javnost uopšte tretiraju ljude koji poseduju nepristojne slike dece, sa istim prezirajem kao oni koji zapravo traže i imaju seksualni kontakt s njima. To je očito pogrešno i za ranjivu autističnu osobu koja u životu ima dovoljno problema da ih prevaziđe, posebno razarajuće ako priča bude medijski popraćena.
Prepoznavanje autistične ranjivosti je od suštinskog značaja da bi se pomoglo ovim ljudima. Njihove razlike ih dovode u rizik u nekim situacijama i to je sigurno jedno od njih.
Američka perspektiva
Završiću sa zaključkom Michaela Mahoneya i psa o američkom zakonu Aspergerov sindrom i krivični zakon: Specijalni slučaj dečje pornografije
Nema tragedije bez nade. Pojedinci sa AS i njihove porodice nadaju se „normalnom“ životu, ali imaju velike poteškoće u postizanju tog sna. Dijelom to nije zbog inherentne prirode invaliditeta, već zbog nerazumijevanja pojedinca od strane onih koji ne mogu razumjeti kako osoba s naizgled normalnom inteligencijom ne može uvidjeti neobičnost ili naizgled devijantni izgled njihovog ponašanja.
Ne može biti tragičnijeg primjera za to od AS-a koji, zbog svoje veće vještine i udobnosti i povjerenja u svijet svog računara i interneta, i zbog nesvjesnosti legalno stvorenim tabuima, zaluta u dječju pornografiju. Žrtva je marketinške šeme na koju ga invalidnost čini najosjetljivijim, a istovremeno ga je najlakše uhvatiti zbog naivnosti kako je njegov računar otvoren svijetu. U tom trenutku je izložen krivičnoj osudi i najoštrijim civilnim invaliditetima koji mogu doslovno uništiti čitav njegov život.
Savršena oluja
Iako su tužioci i sudije "sve to već čuli" kada su u pitanju ljudi koji "opravdavaju" loše ponašanje, uključujući posjedovanje dječje pornografije, jedinstvene karakteristike koje prevladavaju u AS-u, zajedno s pozadinom histerije, osjećaja i žara u vezi s dječjom pornografijom, stvoriti „savršenu oluju“ u kojoj su pojedinci AS-a i njihove porodice progutani. Ova jedinstvena dijagnoza poziva tužitelje i sudove da naprave razliku između opasnih i neopasnih počinitelja i onih koji mogu pristupiti prikazima koji vrijeđaju, jer to trebaju za razliku od onih koji jednostavno ne znaju bolje.
Generalno, AS pojedincu uopće ne treba naplaćivati, to je potpuno nepotrebno. Ako ih se tereti, treba uložiti sve napore kako bi se izbjegle civilne smetnje ili zatvaranje i osigurao tretman primjeren dijagnozi AS. Da bi se izbjegle takve „savršene oluje“, „stručnjaci“ i zagovornici na terenu, pokušavajući tim pojedincima ulijevati nadu, trebaju pomoći informirati zakonodavce, tužitelje i sudije, kako bi mogli donositi utemeljene odluke u ovoj oblasti, zreo za tragediju.
Pogledajte naše druge članke o autizmu:
Novi istraživanje o tome kako se ASD prestupnici tretiraju na sudovima u Velikoj Britaniji
A video američkog advokata koji brani ljude sa ASD.
