Ovaj pametni članak kolege iz škotske advokatske komore, Thomasa Rossa KC*, odličan je primjer korištenja poznate kulturne reference za ilustraciju pravnog pitanja. U ovom slučaju, koristi se pjesma “Delilah” velškog pjevača Toma Jonesa kako bi se istaknuo disparitet između škotskog i engleskog krivičnog prava u pogledu zločina iz strasti. Takođe naglašava psihološki fenomen; kako se društveno prihvaćanje određenih kulturnih referenci može promijeniti tokom vremena kada postanemo osjetljivi na nesvjesnu negativnu pristrasnost koju takve reference mogu uzrokovati. U ovom članku se odnosi na jačanje negativnog ponašanja kroz popularnu pjesmu koja se pjeva na utakmicama velškog ragbija. Clanak…

“Nedavno sam uhvatio vrlo živahnu radio raspravu o pitanju da li je Welsh Ragby Union trebao zabraniti svojim navijačima da pjevaju standard Tom Jonesa 'Delilah' na utakmicama. Welsh Women's Aid je preuzeo neke zasluge za tu odluku jer je godinama tvrdio da bi tekst pjesme mogao imati efekta na 'normalizaciju' nasilja nad ženama. Diskusija me je navela da se zapitam koliko slušalaca cijeni drastičan efekat koji bi scenario opisan u pjesmi imao na kaznu izrečenu odbačenom ubici, da se zločin dogodio u Pejsliju, a ne u Pontipridu.

Malo sam se iznenadio kada sam saznao koliko je pozivatelja tvrdilo da nisu upoznati sa stihovima. 'Delilah' priča priču o muškarcu koji je prošao pored kuće svoje partnerke kako bi svjedočio njenom činu seksualne nevjere (poetski opisano kao 'treperave sjene ljubavi na njenoj sljepici'). Sačekao je dok se njen misteriozni ljubavnik ne odveze, a onda je izbo Delilah na smrt kada je otvorila svoja vrata.

Mnogi će biti iznenađeni kada bi saznali da bi u Škotskoj 2023. godine činjenica da se namjerno ubistvo žene dogodilo u ovoj pozadini opravdalo svođenje zločina sa ubistva na krivo ubistvo.

Čitaoci bi očekivali da otkriće seksualne nevjere sudije za izricanje kazne smatra faktorom koji je uticao na kaznu, ali je POSEBAN efekat faktora 'nevjere' vrijedan komentara.

Da ilustrujem poentu, ako bi se novi komšija uselio u stan ispod mene i puštao glasnu muziku iz džungle svake noći od ponoći do 6 ujutro (u stilu gadnog sveštenika iz Oca Teda), kada sam pukao posle tri meseca i uzeo direktna akcija da se ponovo upoznam sa noćnom tišinom, nesusjedsko ponašanje pokojnika BIĆE uzeto u obzir kada dođe do donošenja presude, ali zločin će I dalje biti ubistvo. Kazna će I dalje biti kazna doživotnog zatvora, svako smanjenje za ublažavanje će biti izraženo u dijelu kazne (period koji se mora odslužiti prije nego što se može podnijeti bilo kakav zahtjev za uslovni otpust). Ako bi se odredio dio kazne od 16 godina, zahtijevao bih da odslužim svaki dan tog perioda prije nego što bi se uopće moglo razmišljati o puštanju na slobodu.

Nasuprot tome, ako bi moj komšija koji voli muziku iz džungle izašao da proslavi moje zatvaranje, vratio se i zatekao svoju devojku kako rekonstruiše scenario Delilah sa kolegom s posla, i nastavio da reproducira stihove do njihovog fatalnog zaključka, on bi mogao da traži posebnu vrstu ublažavanje; naime zakonska provokacija na osnovu seksualne nevjere, koja BI služila da se zločin svede sa ubistva na krivo ubistvo. Zapravo, mogao bi tražiti pravnu provokaciju čak i da nije VIDIO 'treperave senke ljubavi na njenoj slepi', bilo bi dovoljno da mu ona prizna neverstvo. Uzimajući u obzir kaznu od 12 godina zatvora za krivo ubistvo, sva je prilika da će izaći napolje za 6 godina – punih 10 godina prije mene.

Ovaj 'izuzetak' uvijek mi se činio čudnim. Olakšice za teška krivična djela dolaze u više oblika. Svi bismo saosjećali sa roditeljem koji je poduzeo mjere protiv počinitelja koji je zlostavljao svoje dijete. Sve naše sudije bi tu činjenicu uzele u obzir prilikom izricanja kazne – ali čak ni ublažavanje tog kvaliteta NE bi poslužilo da se zločin svede sa ubistva na krivo ubistvo – i usledila bi doživotna kazna. Pa zašto bi priznanje nevjere imalo tako dubok učinak?

Kao što je često slučaj kada je u pitanju zaštita žena, naše engleske kolege su djelovale brže i odlučnije. U slucaju da R protiv Smitha [2000] AC 146 Lord Hoffman je primijetio 'muška posesivnost danas ne bi trebala biti prihvatljiv razlog za gubitak samokontrole koji vodi do ubistava'. Uslijedio je Zakon o mrtvozornicima i pravosuđu iz 2002., koji predviđa 'u određivanju ima li gubitak samokontrole kvalifikujući okidač, treba zanemariti činjenicu da je nešto učinjeno ili rečeno predstavljalo seksualnu nevjeru' (odjeljak 55).

Neka uteha za one koji na to gledaju kao i ja – ovo pitanje trenutno razmatra Škotska pravna komisija kao deo svog „Dokumenta za diskusiju o mentalnom elementu u ubistvima“ (Rasprava za diskusiju br. 172). I dok napominje da je izuzetak 'deo škotskog zakona stoljećima', list sumnja u 'da li su razlozi za postojanje i nastavak iznimke nevjere' prihvatljivi u današnjem društvu' i napominje da se 'može smatrati da odbrana ne postoji nelagodno zbog kampanje škotske vlade protiv nasilja u porodici'.

Čini se da 'odbrana' – iako je dostupna muškarcima I ženama – pati od inherentne rodne predrasude. Kako je to rekao lord Nimo Smit Drury 2001 SCCR 553 'iako ne izražavam nikakav stav o tome, priznajem da je ozbiljna kritika koja se može uputiti na račun zakona … je da … najčešće je muškarac koji je ubica i žena koja je žrtva'

    Papirni zapisi 'većina praktičara u našim neformalnim konsultacijama kritikovala je važeći zakon kao neprihvatljiv i arhaičan pristup koji proizlazi iz zastarjelih koncepata muške časti i seksualnog posjedovanja'.

     Završava se 'Mi imamo namjeru da preporučimo ukidanje djelimične odbrane od provokacija seksualne nevjere u slučajevima ubistava. Da li se savjetnici slažu?'. Ovaj konsultant radi – šta mislite?

(*Članak je ponovo objavljen uz ljubaznu dozvolu Thomas Ross KC)

Napomena: Ako želite da naučite kako vlade treba da pokušaju da promene kulturu seksualnog nasilja kroz zdravstvenu i pravnu politiku, pogledajte najnoviji rad Fondacije Reward na ovu temu: “Problematična upotreba pornografije: razmatranja pravne i zdravstvene politike.”